Kotor u brojkama

Ono, kad pasaješ Kotorom, piždriš  ploče, kamene blokove koje je neko tamo nekad, mećao u škvaru, dricao ih da budu sve šesne a bome i da je lakše odit. Pensaš, koliko li je tih ploča po Kotoru, koliko onih lijepih đuričkih koje od pjace čine šahovsku tablu a mi, ko đeca, igrali po njima Španje, Crne carice, Drvene Marije i laštike.

Koliko je ferala po kantunima kuća i palaca, koliko portuna, fineštrina, gurli, skalinada, sotoportika, špina, kanižela koliko je samo škuribanda.

Odavno se sama sa sobom dogovaram da jedan dan to i učinim. Po malo sve lijepo izbrojat i učinjet đir od broja do broja. Kuće kotorske ih imaju, brojeve koji kreću od 259 a ukupno kuća u Gradu je 258, ne pitajte zašto, neću vam špjegat, nešto mora ostat segreto.

Koliko je skalina do San Giovannia, 1450, neki kažu 1340, more bit i da je neki drugi broj u pitanju ali sve jedno, ispihnućete do gore, u mali duh ćete sa kaštia guštat i pensat kako ste siguro, neki skalin zaboravili izbrojat, preskočili. Noga vam biće đe zbrišala pa ste biće poslali u smokve i skalinadu i ko je učinio. Do Gospe od zdravlja, piše pok Don Tonći ima ih 550.  Za Kotorane nema većega gušta nego te skale činjet 21.novembra. Poć na misu , rano prije nego svane, šterika u ruke i po malo u Madudinu. Gore, po staroj užanci dočekaju vas tople fritule i pogled na Grad koji spi i čeka feštu. Potla mise, pomalo nizaskale i obavezno, kao nekada kad se slavio Sv. Ivan krstitelj u kaštio, ubrat koju grančicu lovorike, valja se.

Okolo naokolo Grada i San Giovannia ima 4,5 kilometara. Koliko je kamenja uzidano u te zidine ne znamo ali znamo da je na tim istim zidinama 1200 puškarnica, kako nam špjegaje pok prof Jovica Martinović.

Vrata za uć u Grad ima malo više od tri, ona glavna gradska vrata ili “vrataograda”, Morska, Porta Marina, pa ona od Gurdića i porta fjumara, od Škurde ili od Tabačine svi znamo i svi smo ih pasali ko zna koliko puta. Ona vrata od Špiljara malo ko je pasao ili ona na drugu bandu kod Sv Stjepana, od silnijeh drača ne možeš ni razaznat. Od pozorišta su rećentemente otvorena potla II Sv rata  a ona kod kule Kampana zapatana. Suma tanto ako kontamo i onu bužu o topa kroz koju pasajemo pu Špiljara onda u Kotor možemo uć kroz 7 ulaza, a kad uđete, infišaćete se u Grad i nećete ćet ić ća. Koliko ih je samo došlo u skule odit, vakancu učinjet i nikad više iz Kotora nisu pasali.

Svi su se inkantali i inamorali u Kotor.

To je Grad koji od IV stoljeća ima biskupa, od IX mornaricu što bala 12 figura  i ima  Svetoga zaštitnika, odvjetnika grada Sv Tripuna I na kampanjulima, opet brojke :  1166. kad je sagrađena i 2016. kad je slavljen grande đubileo, a onda opet numero 809 ne smijemo preskočit jerbo te godine su Moći Sveca arivale u Kotor a 2009. Katedrala proglašena Papinskom Bazilikom.

Broj 13 nam je drag jer to je stoljeće u kojem je Kotor već imao apoteku i gramatikalnu školu kao najstarije institucije te vrste u Evropi, najstarija glava Statuta iz 1301 .

 XIV, XV, XVII,  stoljeća su kada su u Gradu postojale škole za  zlatare, slikare, za bogate cure ali i mlade svećenike.

15 pjaca i pjaceta slavile se pobjede i titule Primorca i Bokelja još od 1922.

Štorija Kotora protkana je  brojkama koje nalazimo u knjigama, onim starim požutjelih fojeva ali i onim škercima koje čujemo i doživljavamo hodajući Gradom dok pokušavamo izbrojati te kantune koji nisu pod 90 stupnjeva  jer,  za Gospu blaženu u kantunu od 90 stupnjeva krije se  vrag.

Brojimo fumare i mačke što se onako fjakavo sunčaju na ono malo zraka o sunca, čine pižolot.

Brojimo ure slušajući stare kampane kako bate sa  kotorskih kampanjula.

Đirajemo i pensamo o Gradu koji broji naše korake, osmjehe po đe koju suzu. Brojimo fešte, festivale, karnevale.

Brojimo oriđinale, profešure, doture, ćakule i petegulece.

A što činimo kad nismo doma, u Kotor?

Brojimo dane, sate da mu se vratimo.

Dolores Bonic Fabian Gashler