Kotor, forma vječite inspiracije

Kotoranka Nikoleta Savić, rodjena je 1993.godine. Srednju školu pohadjala je u Americi i u Gimnaziji Kotor, a takodje je vlasnica diplome osnovnog muzičkog obrazovanja u školi “ Vida Matjan” u Kotoru. Osnovne studije je završila 2015. godine na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje je 2017. godine završila i master studije na smjeru arhitektonsko projektovanje. 2016. godine stažirala je u arhitektonskom studiju “Acta” u Belo Horizonte u Brazilu. Od januara  mjeseca 2018. otpočela je raditi pripravnički program u kotorskom arhitektonskom studiju Enforma, a u novembru 2018. godine pridružuje se timu, na poziciji arhitekte. Danas je partner istoimenog studija, zajedno sa  Nikolom i Marijom Novaković. Ova mlada, obrazovana žena, impozantnog profesionalnog kurikuluma, svoju karijeru odlučila je nastaviti u svom rodnom Kotoru. Zadovoljstvo nam je upoznati vas sa njom.

1. Nakon formalne i brojnih neformalnih edukacija , nagrada i izložbi u Engleskoj, Americi, Brazilu, što Vas je vratilo Kotoru?

Oduvijek sam voljela da putujem, istražujem nova mjesta i stičem nova znanja u njima. U tom smislu, kako privatno tako i profesionalno, željela sam da napredujem edukujući se i stičući nova iskustva i van granica naše zemlje, ali je cilj bio isti – jednog dana se vratiti Kotoru i tu primijenim naučeno. Kotor je mali grad ali grad bogate istorije, kulture i, naravno, tradicije. Energija Kotora me pokreće. Mislim da je velika sreća imati priliku raditi u struci, u jednom od najuspješnijih arhitektonskih studija u regionu, baš u svom gradu.

2. Koliko su stečene prakse, znanja i vještine u inostranim studijima primjenjive na arhitektonsku scenu u Crnoj Gori.

Arhitektura je spoj inženjerskih i kreativnih oblasti, i kao takva ne poznaje granice. Jedna od pozitivnih stvari u ovoj struci jeste što je sam proces kreiranja vrlo sličan gdje god da radimo, tako da je svako iskustvo u nekoj mjeri primjenjivo i kod nas. Gdje god da sam radila akcenat je bio na ideji i stavu prema tome sta želimo da postignemo. Ukoliko je iskren pristup prema tome što radimo i ideja se rađa sa jasnom namjerom, projekat će biti uspješan.

3. Koji je prvi projekat na kojem ste radili kao dio autorskog tima po dolasku u studio Enforma?

Konkurs za stambeni kompleks u Dobroti bio je zapravo jedan od prvih projekata na kojima sam radila sa timom Enforme. Sjećam se procesa rada u kome je bilo izazovno napraviti objekat relativno velikog obima na području Dobrote. Iz tog razloga, koncept je bio segmentisati strukturu na više manjih tako da vizuelno pripada kontekstu šireg okruženja i da se uklapa u urbanističku matricu područja. Drago mi je da su investitori prepoznali tu namjeru i na kraju nas nagradili sa 1. mjestom.

4. Možete li izdvojiti neki projekat na koji ste najponosniji, neki koji Vam je bio najveći izazov i neki koji Vam je posebno drag?

Svaki projekat je izazov za sebe, bilo da se radi o vili ili o većim kompleksima, hotelima i slično. Svakom pristupamo na jedinstveni način, u odnosu na kontekst u kome se nalazi kao i u odnosu na želje investitora.

Projekat na kome trenutno radimo a koji je u fazi izvođenja predstavlja spoj sva ta tri. U pitanju je vila u Pržnu koja je na samoj litici. Pozicija i volumen objekta postavljeni su na način da prate teren, tako da je koncept objekta arhitektura koja izranja iz stijene. Minimalističkim pristupom i jednopoteznim rješenjem jasno se čita ideja, na šta smo vrlo ponosni. Na projektu su korišteni savremeni materijali i savremena tehnološka rješenja tako da je vrlo izazovno implementirati sve to kod nas. Takođe je izazovno i samo izvođenje, s obzirom da je vrlo nepovoljna lokacija u pitanju i teren je jako strm. Na kraju ovaj projekat nam je jako drag zato što predstavlja total design, uključeni smo od samog početka, od rađanja ideje, projektovanja, praćenja gradilišta, dizajna enterijera i ostalih procesa do finalizacije objekta.

5. Koji su naveći izazovi sa kojima se arhitekte suočavaju u Crnoj Gori? Da li je zbog strukture i pravila UNESCO/a Kotor posebno izazovan u tom smislu?

Što se arhitekture u Crnoj Gori tiče, izazova ima jako puno. U odnosu na internacionalnu savremenu arhitekturu sasvim je logično pretpostaviti da mi još nismo dostigli neki visoki nivo imajući u vidu kakva sve savremena dostignuća postoje u građevinarstvu. Uprkos tome, vjerujem da je ono sa čim se mi suočavamo svakodnevno jako ozbiljan izazov. I dalje u Crnoj Gori traje trend investitorske arhitekture i jako je teško pomijerati granice i napraviti nešto drugačije uz želje investitora da arhitektura bude po principu “što vise za što manje novca”. U tom smislu bilo kakav iskorak je zapravo rezultat velikog truda i nalaženja kreativnih rješenja da napravimo nešto drugačije a opet ekonomski isplativo. Sa druge strane i dalje imamo problem sa pravilnicima koji još nisu jasno definisani (iako se sada na tome radi), planovima koji treba da se reviduju itd.

Kotor jeste dosta izazovniji zato što su pravila strožija nego u drugim područjima, i pri tom treba posebno pažljivo pristupiti projektovanju. Cilj je napraviti arhitekturu koja se uklapa u sam kontekst tradicionalne arhitekture ovog područja, na način da ne ugrožava postojeću strukturu ali ni da ne pokušava da je kopira. Kada je Kotor u pitanju, sem analiziranja uže lokacije, uvijek je polazni koncept zapravo interpolacija tradicionalnih i savremenih elemenata.

6. Enforma je zasigurno prvi arhitektonski studio u Crnoj Gori koji je primjenio praksu zelene gradnje.

Koliko je to izazovno kada govorimo o sveobuhvatnoj primjeni ekološkog dizajna I gradnje?

Princip održive gradnje je nešto čemu se odavno teži u arhitekturi, a danas je to postalo posebno popularno i često pa, gotovo olako, čujemo termine zelene gradnje, održivosti itd.

Važno je naglasiti da zbog tradicionalne arhitekture ovog područja već imamo iskustva, principe i materijale koji po današnjim standardima doprinose održivosti. U tom smislu, sam način projektovanja je preduslov za primjenu ekološkog dizajna. Imajući to u vidu, danas postoji sve više savremenih materijala i tehnoloških rješenja koja doprinose održivosti. Problem je što su ta rješenja u većini slučajeva u startu skuplja iako se kroz životni vijek objekta to višestruko isplati, pa je teško primijeniti iz ekonomskih razloga jer se investitori rijetko odlučuju na to. Uprkos tome, trend primjene ovakvih rješenja kod nas je porastu.

7. Koja bi bila Vaša poruka, savijet mladim ljudima iz Kotora, koji razmišljaju da upravo arhitektura bude njihovo opredjeljenje?

Arhitektura je multidisciplinarna oblast, ova struka daje mogućnosti za kreativnost na više polja. Arhitekta mora da sarađuje sa ostalim strukama, čak i da ima osnovno znanje o njima kako bi uspješno radio svoj posao. Moj savjet za mlade ljude je da istražuju što više mogu, da upoznaju svijet i sebe, da imaju cilj i da idu ka njemu. Arhitektura ne podrazumjeva samo projektovanje već i niz drugih poslova i zbog toga smatram da je sjajno opredjeljenje za bilo koga ko ima naklonosti ka kreiranju, ko je znatiželjan i spreman da se svakodnevno suočava sa novim izazovima ali i da uči nove stvari.

8. Nakon dinamičnog radnog dana, kako izgleda Ninino slobodno vrijeme? Postoji li neka posebna strast, hobi, koji Vas dodatno pokreće?

Slobodno vrijeme pokušavam iskoristiti na najbolji način. Volim da provodim vrijeme uz dobru knjigu ili da šetam posle cjelodnevnog sjedanja na poslu. Tokom ljeta pruža se više mogućnosti za sadržajniji odmor u vidu predstava i koncerata koje rado pratim. Osim toga, volim planirati buduća putovanja jer je upoznavanje drugačijih mjesta, ljudi i kultura moja strast.

9. Koja su to mjesta koja bi putniku namjerniku preporučili ako prvi put dolazi u Kotor?

Stari grad je mjesto koje svako mora posjetiti – pjace, palate, katedrala Sv. Tripuna, crkva Sv. Nikole, itd. Uz to, za one boljeg zdravstvenog stanja, podrazumijeva se i pješačka tura bedemima. Preporučila bih i šetnju Vrmcem (ali samo ako se neće izgubiti pa da ih moramo tražiti 😊). Osim obilaska znamenitosti, posjeta bilo kom mjestu, pa tako i Kotoru, neuporedivo je zanimljivija kada u društvu imate mještanina koji će vam približiti način života i navike u gradu.

10. Da možete vratiti vrijeme, da li bi Kotor, u smislu karijere, ponovo bio Vaš izbor?

Kao što sam već naglasila, oduvijek mi je bio plan da se vratim ovdje i nisam se pokajala. U Crnoj Gori ima mnogo prilika za razvoj u arhitekturi, kao i za napredovanje u poslu. Činjenica da radim u studiju koji je nagrađivan na svjetskom nivou a baziran je u tako malom gradu čini me jako ponosnom.